Sestre Ivana i Isidora Santrač, otkrivaju nam u nastavku kako su započele svoju muzičku karijeru, koliko nam je važno očuvanje tradicije i kako se zapravo pesmom odupiru od zaborava.
- Kada se u vama probudila želja za pevanjem?
Odgovor koji uvijek zvuči kao kliše, ali je istinit. Muzika je dio našeg života još od malih nogu. Prvi put smo zapjevale na jednoj probi dječijeg hora „Vrapčići“, i zaista bila je samo jedna proba čim nas je mama ostavila na probi mi smo krenule za njom. Uslijedili su mnogobrojni nastupi na dječijim festivalima, od kojih bismo izdvojile Ivanin prvi nastup na „Malom aplauzu“ 2006. godine kada je osvojila prvu nagradu žirija i publike, te Isidorin prvi nastup sa autorskom numerom „Pitam se“ na festivalu „Mali kompozitor“ 2007. godine gdje je ostvarila zapažene rezultate. Obje smo završile nižu muzičku školu, Ivana odsjek flauta, a Isidora klavir. Ljubav prema izvornoj muzici „zvanično“ počinje članstvom u RKUD „Pelagić“ gdje smo bile članice vokalne grupe. Tako da naša ljubav prema muzici zaista kreće od naših prvih koraka. - Šta je uticalo na to da najviše pažnje posvetite tradicionalnoj, izvornoj muzici?
Definitivno jedan od glavnih faktora, prethodo naveden, jeste članstvo u ženskoj vokalnoj grupi RKUD „Pelagić“ čije smo članice bile dugi niz godina. Zanimljiva činjenica je da se to sve dogodilo sasvim spontano i po nagovoru Ivane koja je već prethodno bila član orkestra društva. Na početku smo pjevanje gledale kao vid druženja, učenja, zabave i putovanja, da bi se ubrzo rodila posebna ljubav prema našoj izvornoj muzici, koja još uvijek traje. Zahvaljujući dugogodišnjem članstvu obradile smo veliki broj pjesama iz raznih krajeva te nastupale na mnogobrojnim nastupima. Sada na sve to gledamo malo drugačije i ozbiljnije. Jako nam je drago što smo svoju ljubav prema tradicionalnoj muzici uspjele izdići na viši nivo, prenijeti na druge ljude i što smo prihvaćene od strane slušalaca. - Zbog čega mladi danas sve manje obraćaju pažnju na očuvanje tradicionalne muzike?
Ne bismo se u potpunosti složile sa tim. Čak mislimo suprotno. Trenutno je tradicionalna muzika postala tzv. trend, jer se mnogo plasira na društvenim platformama. Imamo jako puno mladih i kvalitetnih izvođača. Glavni problem je što tradicija ne bi trebala biti trend i ljubav prema ovoj muzici treba da potiče iz naših korjena. Glavnu ulogu u tome treba da ima stup svakog društva, a to je porodica. Takođe ne dopada nam se smjer kod pojedinih izvođača da ovu muziku poistovjećuju sa novokomponovanom narodnom muzikom u želji da bude bliža publici čime se narušava ljepota same izvorne pjesme i muzike. Naglasila bih da i naše izvedbe nažalost nisu u potpunosti izvorne i zmjene nisu nužno loše ukoliko su umjerene. Na našu radost naše izvedbe privlače veliki broj mladih, čak bismo rekle da većina naše publike i jesu mladi. Na kraju možemo reći da nas sve generacije slušaju. - Koja je vaša misija time što i dalje ne date da se tradicionalna, izvorna muzika ne zaboravi?
Odgovor je dat upravo u samom pitanju. Da ne zaboravimo, jer zaboravom nestaju tradicija,kultura, vjera, zaboravom nestaje i narod. - Kako bi savetovali mlade, na koji način da sačuvaju svoju tradiciju kroz narodne, izvorne pesme?
Smatramo da se tradicija upravo čuva i pjesmom. Samim tim ukoliko se sluša, pjeva i voli izvorna muzika tradicija ne može pasti u zaborav. - Koja je pesma u vašoj izvedbi ostavila najveći utisak na vas?
Teško pitanje. Svaki projekat do sada nam je drag na određeni način i u svaki damo naš maksimum, što bi rekli i srce i dušu. Ako ćemo birati na osnovu nekog uspjeha, izdvojile bismo onda dvije pjesme. Prva je naša izvedba pjesme „Crven cvete“ , koja je nažalost uklonjena sa društvenih mreža, ali sa kojom su krenula dalja snimanja pjesama i koja je stavila pečat na početak naše karijere ako je tako možemo nazvati. Druga pjesma jesu „Junaci sa Košara“ koju je napisao i u originalu izveo otac Milutin Popadić, a koja broji preko 10 miliona pregleda. Zaista ocu Milutinu dugujemo ogromnu zahvalnost na ukazanom povjerenju da izvedemo njegovu pjesmu koja sada živi i kroz našu izvedbu. Na kraju zahvalnost dugujemo i svima vama, našoj publici koja nas godinama podržava.
Autor: Jovana Golubović
Fotoizvor: mladibl.com